Korištenje situacijskih poticaja u odgojno- obrazovnom radu

Djeca se svakodnevno susreću s brojnim izazovima i koriste mnoštvo različitih strategija rješavanja problema i onda kada mi odrasli to uopće ne uočavamo. Situacijski poticaji u odgojno-obrazovnom radu mogu biti pogodni (korisni) u aktivnostima učenja te omogućiti nadogradnju već stečenog znanja.

U mnogim situacijama igre djeca uče surađivati, dogovarati se, uče uvažavati prava i potrebe drugih, razvijaju osjećaj odgovornosti i samokontrole te izgradnju povjerenja i pozitivnih odnosa u skupini.
U tijeku igrovnog procesa , ukoliko djeca traže pomoć odgojiteljice npr.učvrstiti haljinu , ista će se tek povremeno uključiti u igru kako bi osigurala neometani tijek dječje igre.
U našem slučaju djeca organiziraju vjenčanje.Najveći izazov je bio naći mladoženju.Nakon pristanka na tu ulogu vrlo brzo su se ostali opredijelili za sve ostale uloge od kumova, roditelja, svećenika, fotografa,organizatorice vjenčanja,svatova… Organizatorica Ema vrlo dobro zna kako jedno vjenčanje treba izgledati, pobrinula se za vjenčanicu,prstenje, naravno tu je boja bila važna, uređenje prostora… i sve to uz karakterističan stisak bloka i pisaljke u ruci u koje je povremeno pogledavala da bude sigurna u tijek dobro organiziranog događanja. Na kraju je uslijedila svečana večera, a glavni konobar se pobrinuo da jelovnik bude maštovito osmišljen.